SENTIMENTAL

Ako ste potpuno novi na blogu i već počeli da čitate ovu stranu, predlažem vam da zastanete. Potrebno je da najpre posetite stranu POČETNA, a posle nje UVOD – obe su sa leve strane ispod slike. Tamo ćete naći neke korisne informacije u vezi bloga koje biste trebali da znate, kao i neke moje predloge o tome kako da pristupite ovom blogu.
Blog je napravljen kao “muzička knjiga” koja se čita kao i svaka druga knjiga – po određenom redosledu. Pošto, naravno, knjigu ne čitate od sredine ili kraja, nego od početka, počnite sa opštim i uvodnim informacijama (POČETNA pa UVOD), koje će zatim dalje usmeriti vaše čitanje, slušanje i gledanje.

U ovoj muzičkoj celini se nalaze tri grupe: Sentimental & Romantic, Sentimental & Romantic (Video), SentimentalDeep.

Kao što i samo ime kaže ovde ćemo da sentimentišemo i romantišemo. Idealan teren za prisećanje trenutaka iz prošlosti. Možda ćemo pritom pustiti i po koju suzu. Ili ćemo zaneseno gledati u daljinu dok nam pred oči izlaze slike, sekvence iz prošlosti. Radosni ili setni trenutci sa voljenom osobom.

Možda će nas ovaj zvuk podstaknuti da maštamo šta bi bilo da je bilo. Možda će u nama izazvati kajanje, krivicu ili bes. A možda će nam izmamiti neki fin mekani osmeh na usnama, dok nam pred oči izlaze slike proživljenih intimnih romantičnih trenutaka, koji su tu u nama, urezani za sva vremena.

Ova muzička celina se zove samo “Sentimental” čime želi da se pokaže da i u grupama koje imaju “Romantic” u svom imenu, treba očekivati jednu setnu, tužnjikavu notu. Drugim rečima, malo će ovde biti prostora za romantične radosti. One koja je bezbrižna, nežna i pozitivna. Ako i podseća na tako nešto, ovaj zvuk to pokazuje samo u tragovima. U retkim trenutcima koji će brzo da izblede.

SENTIMENTAL & ROMANTIC

U ovoj grupi dominira zvuk koji je vrlo zgodan da u tebi prizove neki sentiment, neko prisećanje. Prisećanje  na prošlost koja je imala u sebi neke lepe a i neke tužne trenutke. Neke nove ljubavi, neke bolne rastanke, neke teške periode u životu kojih se sada sećamo uglavnom sa pomešanim emocijama. Često tu ima sete, melanholije i sličnih osećanja. Iako pevaju o ljubavi, čežnji i sličnim stvarima, osnovno osećanje koje se provlači kroz sve stvari je jedna tužna nota kao sastavni deo čovekovog životnog kruga.

Zora sviće kada je noć najmrklija, a radost i sreća zamenjuju tugu i patnju. Ovde će biti prikazan taj tužniji deo stvarnosti. Setna muzika je, inače, deo i bluza, soula, i mnogo druge dobre muzike koja je napravljena u sličnom raspoloženju. I koju možeš da pronađeš ovde na blogu.
Od svih muzičkih grupa Sentimental & Romantic verovatno ima najviše poznatih stvari na jednom mestu. Možda ne baš onih najvećih hitova koje i vrapci znaju, ali svakako ima par vrlo poznatih hitića koji, šta da radim, sviđaju mi se, jer imaju neku dobru sentimentalnu notu. Uostalom, malo “šećerne vodice” će možda biti interesantno za promenu.
Sentimentalne stvari su postavljene kao neka vrsta prelaza, uvoda, u sledeću muzičku grupu – Love (ljubav). Iako obe grupe pesama pevaju o istim stvarima i vrlo su slične po atmosferi, stvari u sledećoj grupi – ljubavnoj – imaju nešto jači “karakter”.

Inače, sentimentalnih vibracija ima i u drugim muzičkim odeljcima na blogu, među nekim autorima, takođe. Ne baš u ovakvoj boji kao što je to ovde, ali u nekom svom specifičnom obliku svakako da. Kao što je to bilo i sa prethodnom senzualnom grupom. Verovatno ste primetili da i u tim stvarima ima, tu i tamo, nekog posebnog oblika nostalgije, melanholije i sete.

Na samom početku stvar koja je baš po mom ukusu. Baš ono što pripada ovde kao poručeno – na počasnom mestu da otvori ovu muzičku grupu. Sviđa mi se ovaj setni, mekani ton koji budi prisećanje. Zaboravite ono što sam rekao o “lakim notama” kojih će, inače, biti u ovoj grupi pesama. Sve to se, uopšte, ne tiče ove stvari, jer je ona definitivno moja prva liga u svojoj kategoriji. Vrlo verovatno je nikada niste čuli. Jednostavno je fantastična po svim osnovama. I video mi se baš dopada. Tako se odlično uklapa u atmosferu nostalgije kao uostalom i glas a i reči.
Posebno mi se sviđa kako zvuči glas. Osetite neku duboku setu i rezigniranost u tom glasu. Osetite sentimentalnost koja se svuda rasprostire. A onda iz tog tihog i tužnog glasa će na trenutak pokuljati emocije. Snažne, ali isto tako, setne, romantične, “sanjive”. I tako će se smenjivati periodi sporog i nešto bržeg ritma da dočaraju unutrašnu borbu koja se odvija u čoveku.
Ovo je stvar o ljubavi koja je prestala više to da bude, ali je ostao neki čudan osećaj u grudima i stomaku koji izlazi na površinu kada se on seti šta su sve oni imali i kakvi su sve bili.
Stvar je sva “prozirna”, neuhvatljiva, umetnička. Sva je u lirskim simbolima koje možete svakako da tumačite. Zato je bukvalno neprevodiva. Ali, dopušta vam da možete svašta sami da smišljate o ljubavnoj priči o kojoj se govori. Možete sami da joj dodajete početak, sredinu i kraj. Ali, osećaj koji doživljavate dok slušate ovu stvar će za bilo koju vašu priču nametati jedan isti okvir: čežnju koja je isprovocirana sentimentalnim maštanjem o izgubljenoj ljubavi.
Osećaj koji prati ovu stvar će vam jasno kao dan preneti poruku da se radi o velikoj ljubavi. O nečemu što je bili duboko, što je ostavilo neizbrisiv trag. Ali, preneće vam i poruku da je najverovatnije prošlo dosta vremena i da je ovo potsećanje samo bleda senka koja ne dodiruje toliko jako da bi remetila sadašnji život. To je, jednostavno, prisećanje koje je ko zna šta i ko zna zašto pokrenuto. Bilo šta ga je moglo pokrenuti, jer toliko toga su imali i delili zajedno... Uživajte u glasu, ritmu, rečima i slici i prepustite se da vas ponesu.
Don't tell me, that you get sick of living
When the summer's so forgiving, although we have stolen
All of the things that we though we had owned then
Have disappeared
All these things in flavour, won't do you no favours
When the summer's light is fragrant with scents of returning
You relent, you resent, now you're burning
For nothing to change
There's something there (amongst the fallen fruit and flowers)
Won't rest (only minutes, only hours)
Unless (now the morning breaks in showers)
I guess, (we'll remember this all of our lives)
On the last good day of the year (3x)
All the leaves are turning, autumn's fingers burnished
Furnished here in hope and in faith in the meantime
Kinda working my way through a dreamlife
I was having alone, I was having alone
There's something there (amongst the fallen fruit and flowers)
Won't rest (only minutes, only hours)
Unless (now the morning breaks in showers)
I'm left (with the north wind breathing down my neck)
On the last good day of the year (3x)
There's something there (amongst the fallen fruit and flowers)
Won't rest (only minutes, only hours)
Unless (now the morning breaks in showers)
I guess, (we'll remember this all of our lives)
On the last good day of the year (3x)
On the last...
(Cousteau – The Last Good Day Of The Year)

Sentimentalna stvar prisećanja prošlih vremena kada smo bili vrlo mladi i neobuzdani. Kada se "nikada nismo dosađivali i brinuli da će se to vreme jednom završiti”.
Ali, sada jedan potpuno drugačiji ritam. Nešto što još do sada niste čuli. Mislim što se tiče ritma na ovom blogu. Jer, stvar je bila dosta poznata u svoje vreme – tokom devedesetih, tako da ju je neko možda negde već “pokupio”. Ritam pripada Synthpop muzici u kojoj je sintisajzer najdominantniji muzički instrument – dakle, jednostavnije rečeno, spoj popa i elektronike. Ali, nemojte u startu da zauzmete gard prema ovoj muzici, jer ne zaboravite, smisao je da osetite i razumete različite zvuke i ritmove. Da “pomirite i istok i zapad i sever i jug”.
Inače, sentimentalni osećaji se kriju svuda bez razlike. Svaki ritam može da vuče na tužno prisećanje prošlosti. Ova stvar tu nostalgiju za proteklim vremenima prikazuje na stvarno fenomenalan način.
Video je tako dobro napravljen da mi je uživanje svaki put kada ga gledam. Tako je inspirativan, tako originalan, tako pun simbola koji su na zaista fantastičan način povezani da što bolje prenesu osećaj žala za mladošću koja je prošla. Video je u crno beloj tehnici što asocira na prošlost. Na vreme koje je iza nas i koje ne samo što polako bledi u našim sećanjima, nego, osim toga, dobija sve više “crno bele boje” – gde je sve ili bilo fenomenalno ili prava katastrofa. Video, dakle, jako dobro prikazuje, kroz originalnu radnju krcatu simbolima, ludosti i zanesenosti rane mladosti.
Osim samog videa koji daje snažnu simboličnu sliku, tu su i reči koje taj simbolizam dodatno pojačavaju. Tekst pesme je praktično jedan kratak istorijski pregled jedne mladosti koja se posmatra iz sve dalje i dalje perspektive koja se sve više približava sadašnjem trenutku. Vreme je prošlo i sabiraju se utisci koji se menjaju iz decenije u deceniju, ali, uvek je pred očima onaj žar i plamen mladosti, gde se nikada nije dosađivalo, gde si uvek računao da ćeš se osloniti na prijatelja, gde nije bilo povlačenja nazad i ustezanja, jer si prvo reagovao a onda mislio zašto to činiš. Gde si grešio i pravio gluposti, ali, ipak, bez obzira na to, čovek oseća da je imalo neke iskrenosti i prirodne spontanosti u takvim mladalačkim ludorijama.
Zato se on sa setom seća tih dana, pogotovo kada ih uporedi sa godinama koje sada živi u iznajmljenim sobama, na stranim nepoznatim mestima, sa različitim ljudima, nikada ne sanjajući da će postati “kreatura koja mu je bila suđena da postane”. Jedino što je još ostalo su sećanja na jednu mladost kada je sve bilo drugačije i kada nikada nije bilo dosadno...
Reči preko detalja iz sećanja zaista moćno deluju dok stvaraju atmosferu nostalgičnih osećanja. Glas, iako slabašan i ženskast se, takođe, odlično uklapa u čitavu priču.
Ali, ova stvar nije samo prost skup elemenata – slike, ritma, glasa i reči. Ova stvar je mnogo više od toga. Poslušajte je pažljivo i videćete zašto.
I came across a cache of old photos, and invitations to teenage parties
"Dress in white" one said with quotations
From someone's wife, a famous writer
In the nineteen-twenties
When you're young you find inspiration, in anyone who's ever gone
And opened up a closing door, she said: "We were never feeling bored”
'Cause we were never being boring
We had too much time to fight for ourselves
And we were never being boring
We dressed up and fought, then thought: "Make amends"
And we were never holding back or worried that,
time would come to an end
When I went I left from the station, with a haversack and some trepidation
Someone said: "If you're not careful,
you'll have nothing left and nothing to care for”
In the nineteen-seventies
But I sat back and looking forward, my shoes were high and I had scored
I'd bolted through a closing door, I would never find myself feeling bored
'Cause we were never being boring
We had too much time to fight for ourselves
And we were never being boring
We dressed up and fought, then thought: "Make amends"
And we were never holding back or worried that,
time would come to an end
We were always hoping that, looking back,
you could always rely on a friend
Now I sit with different faces, in rented rooms and foreign places
All the people I was kissing, some are here and some are missing
In the nineteen-nineties
I never dreamt that I would get to be,
the creature that I always meant to be
But I thought in spite of dreams, you'd be sitting somewhere here with me
'Cause we were never being boring
We had too much time to fight for ourselves
And we were never being boring,
We dressed up and fought, then thought: "Make amends"
And we were never holding back or worried that,
time would come to an end
We were always hoping that looking back,
you could always rely on a friend
And we were never being boring, we were never being bored
‘Cause we were never being boring, we were never being bored
(Pet Shop Boys – Being Boring)

Nastavljamo sa Pop-om, ali sada idemo malo na hitiće – na poznatije stvari sa sličnom sentimentalnom notom. Neću o njima mnogo trošiti reči, jer, simpatične su mi, ali ipak, ne tako inspirativne kao prethodne dve. A uostalom, i da se vi malo odmorite od mojih reči – pretrpao sam vas njima.
A sada, jedna simpatična stvarčica. Sviđa mi se video, njen glas i lice. Maštala je o čoveku svojih snova koji nije onaj iz realnosti. Jer, “ti nisi čovek koga obožavam. Ti ne znaš i nije ti stalo za čim ti srce žudi”. Nestalo je vere, leži posramljena, (probijena trnom sudbine), jer se iluzija nikada neće pretvoriti u stvarnost...
I thought I saw a man brought to life
He was warm, he came around, and he was dignified
He showed me what it was to cry
Well you couldn't be that man I adored
You don't seem to know or seem to care what your heart is for
I don't know him anymore
There's nothin' where he used to lie, my conversation has run dry
That's what's going on
Nothing’s fine I'm torn, I'm all out of faith
This is how I feel
I'm cold and I am shamed, lying naked on the floor
Illusion never changed into something real
I'm wide awake and I can see the perfect sky is torn
You're a little late I'm already torn
So I guess the fortune teller’s right
I should have seen just what was there and not some holy light
But you crawled beneath my veins and now
I don't care, I have no luck, I don't miss it all that much
There's just so many things, that I can't touch
I'm torn, I'm all out of faith, this is how I feel
I'm cold and I am shamed, lying naked on the floor
Illusion never changed into something real
I'm wide awake and I can see the perfect sky is torn
You're a little late I'm already torn
torn, uuuuuuuuu
There's nothin' he used to lie, my inspiration has run dry
That's what's going on
Nothing’s fine I'm torn, I'm all out of faith
This is how I feel
I'm cold and I am shamed, lying naked on the floor
Illusion never changed into something real
I'm wide awake and I can see the perfect sky is torn
I'm all out of faith, this is how I feel
I'm cold and I am shamed, down and broken on the floor
You're a little late I'm already torn, torn
Oh oh oh... Hoh
(Natalie Imbruglia – Torn)

Nastavljamo u istom ritmu. “Možeš reći šta god hoćeš, ali to neće promeniti moje mišljenje. Ja ću isto osećati za tebe. Možeš mi reći svoje razloge, ali to neće promeniti moja osećanja. Osećaću isto za tebe”. Laki sentiš koji se lako sluša. Dobar glas koji lepo leži...
Bila je zarobljena tom svojom vezom sa njim. “Nije mogla da klizi” da ima svoj unutrašnji balans, svoj “prirodni tok”. Njega nikada nije bilo tu, i uvek je bio nezadovljan šta god ona uradila. Ali, podvukla je “crtu” i više ne želi da sluša njegove izgovore i pravdanja, jer sada je kasno za to. Njena osećanja prema njemu se više neće promeniti. On je izbrisan čak iz njenih snova... Spori pop zvuk sa refrenom koji pleni i ubacuje u sentimentalno raspoloženje.
Ahaah
Twenty seconds on the back time
I feel you're on the run
Never lived too long to make right
I see you're doing fine
And when I get that feeling
I can no longer slide, I can no longer run, no, no, no
And when I get that feeling
I can no longer hide, for it's no longer fun, no, no, no
Well, you can say what you want, but it won't change my mind
I'll feel the same about you
And you can tell me your reasons, but it won't change my feelings
I'll feel the same about you
What I am is what you want of me, now that I'm not there
Took the tables away from you, It's turned that I don't care
And when I get that feeling I can no longer slide,
I can no longer run, no, no, no
And when I get that feeling I can no longer hide
For it's no longer fun no, no, no
Well, you can say what you want, but it won't change my mind
I'll feel the same about you
And you can tell me your reasons, but it won't change my feelings
I'll feel the same about you (2x)
I've said goodnight try to sleep tight
I just dream of me
Go close your eyes cause I'll close mine
The sun will shine from time to time
Well, you dream on me
You can say what you want, but it won't change my mind
I'll feel the same about you
And you can tell me your reasons, but it won't change my feelings
I'll feel the same about you (3x)
(Texas – Say What You Want)

Evo još jednog pravog hitića. Simpatična Gwen Stefany i njena grupa No Doubt. Verovatno vam je poznata ova stvar. Interesantan video i opet tužni tonovi zbog izgubljene ljubavi. Ne može da veruje da je sve gotovo. Izgubila je sve... svoju ljubav, najboljeg prijatelja i sada više ne želi da zna. “Ništa ne govori, prestani da objašnjavaš jer to boli. Dok umiremo ti i ja, sa glavom među rukama, sedim i plačem...”
Stvar odlično prikazuje bolan rastanak koji tešo pada i zbunjenost, potresenost koja dolazi sa tim. Prvo ne može da veruje da im se to dešava, onda postavlja pitanje kao da želi da proveri, ali ipak ne želi odgovor jer se plaši da se suoči s njim. Toliko je boli da ne može da čuje nikakvo objašnjenje, ništa.
Muzika odlično prati tu situaciju. Prvo je vrlo tiha, ali to je tišina koja nagoveštava nešto neprijatno – kao tišina pred oluju. A zatim dolazi do erupcije očajanja. Reči su jednostavne i osećajne – pogađaju pravo u metu. A tu je i glas koji je baš po meri, kao i ukupan performans na sceni koji Gwen izvodi, zaista, dobro.
You and me, we used to be together, every day together, always
I really feel, that I'm losing my best friend
I can't believe this could be the end
It looks as though you're letting go
And if it's real, well I don't want to know
Don't speak, I know just what you're saying
So please stop explaining, don't tell me 'cause it hurts
Don't speak, I know what you're thinking
I don't need your reasons, don't tell me 'cause it hurts
Our memories, they can be inviting
But some are altogether mighty frightening
As we die, both you and I, with my head in my hands I sit and cry
Don't speak, I know just what you're saying
So please stop explaining, don't tell me 'cause it hurts, no no no
Don't speak, I know what you're thinking
And I don't need your reasons, don't tell me 'cause it hurts
It's all ending, I gotta stop pretending who we are
You and me, I can see us dying, are we?
Don't speak, I know just what you're saying
So please stop explaining, don't tell me 'cause it hurts, no, no
Don't speak, I know what you're thinking
And, I don't need your reasons, don't tell me 'cause it hurts
Don't tell me 'cause it hurts, I know what you’re saying
So please stop exlaining, don’t speak, don’t speak, don’t speak
No, I know what you’re thinking, I don’t need your reasons
I know you good, I know you good, I know you real good
Oh, ladadada, ladadadada, don't, don't
Oh, oh, hush, hush, darling, hush, hush, darling
Hush, hush, don't tell me 'cause it hurts
Hush, hush, darling, hush, hush, darling
Hush, hush don't tell me 'cause it hurts...
(No Doubt – Don't Speak)

I dalje smo u društvu Pop hitića. Interesantne su reči i ritam, a ima i refren koji će vas sigurno osvojiti i ubaciti u sentimentalne maštarije...
Nezadovoljna je u duši i izmišlja razloge da opravda taj bol koji je muči iznutra. Niko je ne razume, i već vidi u njihovim osmesima uobičajen stereotip: “Mama je nikada nije dovoljno volela, a tata nikada nije bio tu”. Tako bi svi objašnjavali to što je drugačija i povučena u sebe. Ali, oni ne znaju da ona u svom “ćošku” koji je samo njen mašta da sretne srodnu dušu koja će je razumeti. Nekoga ko će biti njen “pilot” u drugi svet. Sa njim bi mogla i do meseca i nazad. Zato ona “pakuje svoje stvari i sprema se za svemirski let”...
She's taking her time making up the reasons, to justify all the hurt inside
Guess she knows from the smiles and the look in their eyes
Everyone's got a theory about the bitter one
They're saying: "Mamma never loved her much,
and, daddy never keeps in touch,
that's why she shies away from human affection"
But somewhere in a private place, she packs her bags for outer space
And now she's waiting for the right kind of pilot to come
(And she'll say to him), she’s sayin’: “I would fly to the moon and back,
if you'll be, if you’ll be, my baby
Got a ticket for a world where we belong, so would you be my baby”?
She can't remember a time when she felt needed
If love was red then she was color blind
All her friends they've been tried for treason,
and crimes that were never defined
She's saying "Love is like a barren place,
and reaching out for human faith is,
it’s, like a journey I just don't have a map for"
So, baby, gonna take a dive and push the shift to overdrive
Send a signal that she's hanging all her hopes on the stars
(What a pleasant dream)
Just sayin’: I would fly to the moon and back,
if you'll be, if you’ll be my baby
Got a ticket for a world where we belong, so would you be my baby?
(Hold on, hold)
Mamma never loved her much, and, daddy never keeps in touch
That's why she shies away from human affection
But somewhere in a private place, she packs her bags for outer space
And now she's waiting for the right kind of pilot to come
(And she'll say to him), just sayin’: “I would fly to the moon and back,
if you'll be, if you'll be my baby
Got a ticket for a world where we belong, so would you be my baby, yeah…”?
(Savage Garden – To the Moon & Back)

Idemo malo brže. Iako je ova stvar pravljena u dosta varijanti – najčešće sporijih - ipak mi se najviše sviđa ova originalna brza verzija gde je i originalni video. Dok je prethodna stvar bila baš spora i nekako “bolno tužna”, ova nije uopšte to nego je više duboko sentimentalna.
Rastanak je davno bio, ali ostala je i dalje čežnja u srcu. Pogotovo kada se prošeta ulicom u kojoj je on živeo i kada sećanja počinju da naviru kao nabujala reka koju ništa ne može da zaustavi.
Ritam je brz, tako dobro “izgrađen”. Baš mi se sviđa taj zvuk. Ima u sebi neke jake energije koja pomera. Oslušnite pašljivo kako ritam mašina pumpa energiju – fenomenalno. Bez stajanja, stalno taj isti potentni zvuk. Ali, s druge strane, glas setan, tužan, kao da je zagledan u daljinu iz koje izvlači slike iz prošlosti. To je baš u kontrastu sa ritmom koji muzika daje, tako da ste nekako zbunjeni šta da pratite – ritam jakog zvuka ili umrtvljenog glasa.
Ako se odlučite za ritam možete dobro da đuskate na ovu stvar. Ali, ako se odlučite da pratite glas, onda će vam on pokvariti provod – jer nekako sputava tom svojom depresijom koja izvire iz njega. Ipak mi se sviđa taj kontrast, i “konfuzija” koja se pravi. Ova stvar jeste da je hitić, ali mi je uvek nekako interesantna sa svim tim što je smešano zajedno. I video mi je interesantan, tako jednostavan i nenametljiv. U svakom slučaju hitić koji pleni svojom originalnošću sa više strana.
Nostalgija je hvata dok prolazi ulicom gde je on nekada stanovao. Mnogo godina je prošlo i on je sigurno negde daleko... Ali, ipak, nedostaje joj kao što pustinji nedostaje kiša...
Možda više nije ni živ. Jer, uvek je bio dva koraka ispred svih – gde bi drugi hodali on je trčao. Dok gleda njegovu kuću skoro da čuje kako je zove... Odavno je otišao, ali ona i dalje ne može da se pokrene...
I step off the train, I'm walkin' down your street again
Past your door, but you don't live there anymore
It's years since you've been there
And now you've disappeared somewhere
Like outer space, you've found some better place
And I miss you (Like the deserts miss the rain)
And I miss you, Oh, (Like the deserts miss the rain)
Could you be dead?
You always were two steps ahead
Of ev'ryone, we'd walk behind while you would run
I look up at your house
And I can almost hear you shout, down to me, where I always used to be
And I miss you, (Like the deserts miss the rain)
And I miss you, (Like the deserts miss the rain)
Back on the train, I ask why did I come again
Can I confess, I've been hangin' 'round your old address?
And the years have proved, to offer nothin' since you moved
You're long gone, but I can't move on
And I miss you, Oh-oh (Like the deserts miss the rain)
And I miss you, yeah, (Like the deserts miss the rain)
And I miss you
I step off the train, I'm walkin' down your street again
Past your door, but you don't live there anymore
It's years since you've been there
And now you've disappeared somewhere
Like outer space, you've found some better place
And I miss you (Like the deserts miss the rain)
And I miss you, yeah, (Like the deserts miss the rain)...
(Everything But The Girl – Missing)

Jeste da je hitić, ali interesantan je jer je zvuk vrlo, vrlo čist i jasan. Ima dobar ritam i pravi atmosferu koja ostavlja utisak. Osim toga, reči su vrlo jednostavne za slušanje i praćenje tako da ćete lako moći da razumete i osetite ovu stvar. Sve u svemu, zgodna stvarčica koja povremeno vuče jako na sentimentalno – možda vam i izmami neku suzu...
Ona je grešila i to vrlo dobro zna. Shvata da posle svega je sasvim normalno da više neće da zna za nju. Pravila je toliko gluposti i razume potpuno ako je on čovek za koga važi pravilo “ako je gotovo gotovo je”.
Ali, sigurno će doći i trenutak kada će se njih dvoje ponovo sresti. Za nju će sve što su imali i dalje ostati tamo gde je bilo – u njenom srcu. Ali, “stisnuće svoje srce i zavezaće jezik” da bi on pomislio da je ona nastavila dalje. Taj refren je najsentimentalniji deo pesme i baš je osećajan.
Samo ona će znati da i dalje voli i da nikada neće okačiti “belu zastavu” i odustati od njihove ljubavi...
I know you think that I shouldn't still love you, or tell you that
But if I didn't say it, well, I'd still have felt it,
where's the sense in that?
I promise I'm not trying to make your life harder,
or return to where we were
I will go down with this ship, and I won't put my hands up and surrender
There will be no white flag above my door, I'm in love and always will be
I know I left too much mess and destruction to come back again
And I caused nothing but trouble
I understand if you can't talk to me again
And if you live by the rules of "it's over",
then I'm sure that that makes sense
I will go down with this ship, and I won't put my hands up and surrender
There will be no white flag above my door, I'm in love and always will be
And when we meet which I'm sure we will
All that was there will be there still
I'll let it pass and hold my tongue
And you will think that I've moved on
I will go down with this ship, and I won't put my hands up and surrender
There will be no white flag above my door, I'm in love and always will be (3x)
(Dido – White Flag)

Sentimentalni spori zvuk uz odlični glas koji baš takav kakav je jako dobro ostavlja utisak čoveka koji je na granici svojih snaga. Već čeka toliko dugo da njihova ljubav “proradi”. Toliko puta je bio prevaren, razočaran, ostavljen. Seća se kako ga je samo lako “oborila s nogu”. Seća se da kada ga drži u naručju onako kako ume, on je u stanju sve da zaboravi. Da zaboravi kako je njegovo srce bilo “probodeno”, kako je bio “zaleđen” i nije mogao dalje, kako se vrteo u krugovima besmisla i očajanja. Seća se i laži i pretvaranja i svega drugog lošeg što je bilo, ali, voli je, i ovaj put želi da veruje da će biti drugačije. “Pre nego što otvori svoje ruke i padne pred nju i izgubi svu kontrolu” želi da zna da li bi ga ponovo poljubila u onoj istoj ulici kada mu je “izmakla tlo pod nogama”. Zato bi bolje bilo da “ovogodišnja ljubav” uspe i potraje, jer samo nebo zna da je krajnje vreme...
Reči su odlične i unose taj tužni osećaj melanholije i sete koji se lako uvlači pod kožu. Tome doprinosi i glas koji kao da iz sebe izvlači poslednje zvuke nade i vere u budućnost.
Postoji i originalna video radnja za ovaj video, ali mi se nije svidela, jer je uzeta iz filma, i nije mi nekako dobro uklopljena u atmosferu čitave stvari. Iako, David Gray je na videu, i vredno je videti ga kako uživo peva tu stvar. Evo vam link ako hoćete da ga pogledate.
Ipak sam se na kraju odlučio za jedan “skroman” video koji uglavnom ima text pesme i ništa više. Stvar mi je toliko dobra sama po sebi da bi joj svaki drugi video samo smetao. Ovako, imate reči pred vama koje su predivne i lake za razumevanje i zvuk koji se odlično sa njima slaže. Uživajte, ali bez suza!
(David Gray – This Years Love)

Kao i prošla stvar i ova je “užasno” romantična, sentimentalna, čežnjiva. Ali, više je pesnička, lepršava, neuhvatljiva. Reči su tako “skrojene” da se mogu shvatiti i kao obraćanje svojoj tek upoznatoj ljubavi, a mogu se i shvatiti u širem smislu kao tiha radost i ushićenje koje dolazi od spoznaje neke više sile koja se spustila u čoveka i donela dugo očekivano smirenje.
Osim toga, stvar je tužnjikava i može se razumeti i kao strah od ostavljanja, kao opčinjenost nečijom ljubavlju čiji smo postali zavisnik – na čijoj smo milosti i nemilosti.
Hajde da, ipak, shvatimo ovu stvar kao ljubavni zanos, kao smirenje koje je došlo jer je ona ušla u njegov život.
Osetite najpre u njegovom glasu i rečima nemoć i beznađe o kojem peva, jer je to nekada bio čitav njegov život. Još je živo sećanje o vremenu kada je bio potpuno izgubljen, davljenik u reci besmisla, sa hladnom ljubavi u srcu i bez ikakve nade. Osetite emotivni vatromet kada se osnovnom glasu pridruže odlični prateći vokali da još pojačaju taj doživljaj. Kako samo dobro to sve zvuči.
A zatim, iako se glas ne menja probajte da osetite spokojni zanos, tiho ushićenje koje se sada “uselilo” u njegov život. Sada čuje “zvuk bez zvuka”, glas koji dolazi iznutra kao tiha umilna “poplava”.
Jer u njoj je pronašao “svetlost” koja ga je izvukla iz straha i očajanja koji su mu bili okovali srce. Njena ljubav je toliko silna da je u stanju da sve razbije samo jednim pogledom, a njena jedna reč tako moćna da spali i sruši sve tornjeve. Ta ljubav je i gospodar vatre i gospodar sveta senki. Ona grli toplinom sunca i unosi nadu u život.
Ali, to nisu reči “gromovnika” koji ruši i pali, nego, naprotiv, to su reči “milosrdnog” koji ima pritajenu moć – moć ljubavi. Osetite tu ljubavnu igru i to “božansko veličanstvo” u tom tihom i osećajnom glasu koji izgovara tako “krupne reči” a da ih istovremeno miluje. Jer, i “krupno i sitno” u ljubavnoj igri postaju jedno isto...
A, posle svega toga, probajte da doživite ovu stvar kao jedno duboko sentimentalno iskustvo. Stvar je stavljena u ovu grupu jer je ja doživljavam baš na taj način. Najsnažnije je osećam kao njegovu bespomoćnost, prepuštanje, totalnu predaju – kome god, čemu god.
Sličnu situaciju ćemo imati u grupi SentimentalDeep (Weekend Players – Angel), gde po glasu i melodiji ne možete da utvrdite da li je to božansko ushićenje ili njegova suprotnost – očajanje i beznađe. Jer, moguće je i jedno i drugo.
Ovde kod Shattered, glas i način pevanja u pojedinim delovima kao da moli, preklinje. Kao da u nekom bunilu, u košmaru koji ga je obuzeo, pokušava da izbaci iz sebe nagomilane bolne osećaje koji su ga potpuno preplavili.

Ako iz tog ugla posmatrate ovu stvar, onda jednostavno ostanete zatečeni, opčinjeni potresnom emocijom u koju ste uvučeni.

grace in light

somehow i found you here

torn from the hope and fear
holds us inside
pulled me out
out from the world i've known
and all love was broken cold
brought me here
from you one look
just one look and everything is shattered
from you one word
towers burn and fall, fall, fall
just be still
arms that surround like the sun
faith in the life we've begun
it holds us inside
from you one look
just one look and everything is shattered
from you one word
towers burn and fall, fall, fall
from you one look
just one look and everything is shattered
from you one word
stars burn and fall and fall
fires curl
shadows swirl
a hollow sound
that no one else can hear but me
in silent streams forever more we dream
from you one look
just one look and everything is shattered
from you one word
towers burn and fall, fall, fall
from you one look
just one look and everything is shattered
from you one word
stars burn and fall and fall...
(Remy Zero – Shattered)

Uh! Kako izaći na kraj sa toliko emotivnih stvari koje jedna drugu stižu. Evo još jedne koja nastavlja da “dodaje soli na otvorenu ranu”. Ovu stvar možda znate jer “ume da se vrti”. A i novija je, relativno. Ipak, bez obzira na to što izbegavam poznatije stvari, ne mogu da je zaobiđem. Suviše je dobra da bih je ostavio na miru. Dovoljno je da samo nekoliko puta čujete ovu stvar pa da je zavolite za čitav život. Kada je budete čuli shvatićete na šta mislim.
Kako je samo egzotična Skin (inače, Deborah Dyer). Kako se oseća “da učestvuje”, da je duboko “in” kada izvodi ovu stvar. A i glas se ni malo ne razlikuje od njenog lika – baš je poseban. Ima u sebi snagu, ali je istovremeno sposoban da iz sebe iznedri neobiču mekoću i nežnost. Ali i sve ostalo, jer taj glas je takav da može da učini šta god poželi.
Skunk Anansie (uzeto ime iz jedne afričke bajke) neko svrstava u alternativnu rock grupu po muzici koju sviraju. Baš im pristaje ta etiketa – alternativna. Ali, u ovoj stvari nećete osetiti rokersku žestinu. Naprotiv. Osetićete tugu kao Amazon. Tugu koja “hvata” i jedno i drugo.
Oboje su nesretni jer nemaju ono što im treba. On traži da umiri svoju želju za stalno novim, drugačijim, za svim onim “što mu se nađe u vidnom polju”. Voli “da uzima i da troši”. Da rasipa i da traći (squander). Ali, ona zna da nije sretan sa takvim životom. Život mu curi niz prste iako pokušava da ga očajnički iskoristi. Svaku kap života pokušava da ulije u sebe, ali shvata da je i dalje žedan iako neprestano pije.
Ona sve to oseća i zove ga da se vrati. Jer ona želi njega. Ona zna njegovu sudbinu koja ga vuče sve dublje – u ništavilo koje ga kao vrtlog usisava u sebe. Potrošiće svu “životnu zalihu” koju ima u sebi i na kraju će ostati sam – bez ljubavi i smirenja.
Ali, on je uporno gura od sebe. Uporno pokušava da trči snažno iako će ga taj brzi ritam slomiti i učiniti da životnu trku pretrči poslednji. Stalno se drži veza koje izazivaju patnju i propast. Koje ga teraju da se sapliće, da tetura, da ide kroz život kao pijanac koji se jedva drži na nogama. Postao je mnogo manje nego što bi mogao i trebao da bude. Ona ga voli ali zna da ako i dalje bude nastavio da je gura od sebe da će morati da ga pusti. Da će morati da ode.
Video radnja na jednostavan način svojom slikom i zvukom dočarava težak bol i situaciju koja kao da nema izlaza. Osetite najdramatičniji trenutak kada njen glas u očajanju izbacuje “ljubav” iz sebe i kako se on kao proboden okreće i ide ka njoj nazad. Kao da zna da mu je to poslednja prilika koju ima. Ali, baš u trenutku pre nego što će uspeti da je dodirne kao da je snažnom silom povučen unazad i primoran da se žurno vrati tamo odakle je došao. Izgleda kao da su za njega sva vrata zatvorena i kao da postoji samo jedan otvoreni put – u pakao.
Why take everything you see?
You'll have nothing left to squander
If you keep pushing me away
You'll have no one left to love
You throw it all away
Those ties you went and suffered for
You cause disaster
And flounder flounder flounder flounder
Why take everything you see?
You'll have nothing left to squander
If you keep pushing me away
You'll have no one left to love
You're less than you should be
Why run so hard to finish last
You cause contendement
And I wonder wonder wonder wonder
Why take everything you see?
You'll have nothing left to squander
If you keep pushing me away
You'll have no one left to looooove looooove
Why squander squander squander squander
Why take everything you see?
You'll have nothing left to squander
If you keep pushing me away
You'll have no one (no one) left to love
(Skunk Anansie – Squander)

SENTIMENTAL & ROMANTIC (VIDEO)

U ovoj muzičkoj grupi će biti predstavljene stvari koje sam nazvao “video songs”. Naravno, sva muzika na blogu je data preko videa. Ali, ovde se misli isključivo na video radnju – na videe koji imaju pokretnu sliku.

Osim toga, ova grupa je specifična po nečemu čega nema nigde drugde na blogu – da slika bude ispred zvuka. Što znači da poruku i atmosferu prenosi video, dok je muzika, uglavnom, u drugom planu – dopunjuje glavno osećanje koje prenosi slika. Bez te simbolične poruke kroz video, sama muzika mi ni blizu ne bi bila toliko interesantna. Pošto su i ove “video stvari” uglavnom u setno-romantičnom raspoloženju, dospele su ovde, u sentimentalnu celinu, jer tu, očigledno, najviše pripadaju.
Zato gledaj pažljivo. Jer, svaki video obrađuje neku univerzalnu problematiku naših života. Probaj da se ukačiš na tu simboliku i na njen muzički dekor.

Kao kada gledaš neki film koji kroz slike prenosi simbolične poruke koje onda u tebi izazivaju određena osećanja. Tako je i ovde. Za svaki video postoji neka posebna priča, neka dublja poruka. Naravno, i muzika neće biti baš bilo koja. I ona će morati dobro da se uklopi u čitavu priču.

Tema prve stvari je dilema da li smo našli pravu ljubav, ili treba još da “špartamo po trotoaru” i da i dalje tražimo? Saobraćajna nesreća simbolizuje tu dilemu, jer neke reči ostaju neizgovorene i za njih više nikada neće biti vremena.
Na trotoaru je prikazan razvojni put jedne ljubavi: od muvanja, furanja, pa preko raskida veze jer je neko drugi postao nova ljubav, pa sve do traženja oproštaja.
Reči pesme su, takođe, izražajne: Prvo je odlučila da više ne razmišlja i da dalje ne traži, jer je sigurna da ovaj put to nije samo strast nego i ljubav. To treba i da kaže svom dragom. Ali, nikako to da učini jer je dilema i dalje tu...
Odličan video i baš dobar Adelin glas – baš je specifičan. Lako biste ga prepoznali u moru drugih glasova. Zato, uživajte u dobrom videu i odličnom glasu. A u refrenu uopšte ne trebate da uživate. On će se već sam pobrinuti za to.
I've made up my mind, don’t need to think it over
If I'm wrong I am right, don’t need to look no further
This ain't lust, I know this is love, but
If I told the world, I'll never say enough
’cause it was not said to you, and that's exactly what I need to do
If I'm in love with you
Should I give up or should I just keep chasing pavements
even if it leads nowhere?
Or would it be a waste, even if I knew my place, should I leave it there?
Should I give up or should I just keep chasing pavements
even if it leads nowhere?
I'd build myself up, and fly around in circles
Wait then as my heart drops, and my back begins to tingle
Finally could this be it
Should I give up or should I just keep chasing pavements
even if it leads nowhere?
Or would it be a waste even if I knew my place, should I leave it there?
Should I give up or should I just keep chasing pavements
even if it leads nowhere?...
(Adele – Chasing Pavements)

Ova stvar govori o nedostajanju. O osećanje čežnje koje nas razdire kada ne možemo da budemo sa onim koga volimo. Osetite bol devojčice kojoj majka zabranjuje da se viđa sa svojim dečkom. Posmatrajte majčino ponašanje – tu krutost, sebičnost, okorelost koja se vidi na njenom licu. Osetite bol žene koja ispraća muža u rat. Osetite njeno očajanje dok gleda ratne izveštaje. Obratite pažnju kada na skupu ustaje iz stolice kao lavica koja se izbezumljena od bola sprema na skok uz "urlik" kao da kaže: “sad ću da vam svima jebem mater”. Osetite bol starijeg čoveka koga je napustila žena koja je pola veka bila s njim. Zapazite kako upija njene ostatke preko garderobe koju je ona nekada nosila.
A onda, ključna scena, kada se zidovi sobe tresu i ruše. Svetlost ulazi. Ona simbolizuje slobodu koja dolazi kada shvatimo da one koji su otišli od nas treba da pustimo da odu. Tada će doći osećaj smirenja i razumevanja da je život i jedno i drugo – i dolazak i odlazak. Tada će stari čovek moći čak i da se nasmeje i nazdravi na grobu svoje žene.
Ako tako shvatimo život, onda su i čuda moguća. Žena upravo dobija poruku da je muž živ, iako su ga već svi otpisali...
Ovu stvarčicu ste verovatno već čuli, pravi je hitić. Ali, video sa svojim simbolizmom mi je baš inspirativan – uvek me dodirne. U takav okvir se muzika i glas od Avril Lavigne baš dobro uklapaju. Kao i reči.
On joj toliko nedostaje. Dani se vuku kao godine. Ona broji njegove korake da bi mu bila što bliža i što bolje ga osetila. Njeno srce toliko čezne za njim, za njegovim rečima koje joj uvek pomažu da pregura dan...
Osetite kako se ritam pesme menja. Kako je refren “zapaljiv”, baš zato da pokaže koliko su snažne emocije kod nedostajanja. Primetite kako se osećanja postepeno zagrevaju, da bi onda, konačno, usledila erupcija. Kao kada nešto novo nastaje iz starog, ili kao kada se život porađa, tako je i poslednja strofa ubrzana, nabijena najvećom mogućom energijom koja kulminira “porađanjem”? Šta dolazi na svet? Promena. Promena shvatanja života i smrti. Ta promena oslobađa i donosi ponovo mir i spokojstvo u život ljudi...
I always needed time on my own
I never thought I'd need you there when I cry
And the days feel like years when I'm alone
And the bed where you lie is made up on your side
When you walk away I count the steps that you take
Do you see how much I need you right now
When you're gone, the pieces of my heart are missing you
When you're gone, the face I came to know is missing too
When you're gone,
the words I need to hear to always get me through the day,
and make it ok, I miss you
I've never felt this way before, everything that I do reminds me of you
And the clothes you left, they lie on the floor
And they smell just like you, I love the things that you do
When you walk away I count the steps that you take
Do you see how much I need you right now
When you're gone, the pieces of my heart are missing you
When you're gone, the face I came to know is missing too
When you're gone,
the words I need to hear to always get me through the day,
and make it ok, I miss you
We were made for each other, out here forever, I know we were, yeah
All I ever wanted was for you to know, everything I'd do, I'd give my heart and soul
I can hardly breathe I need to feel you here with me, yeah...
(Avril Lavigne – When You're Gone)

Tema ovog videa je vezivanje. Kada ostajemo sa nekim iako znamo da to nije ono pravo, ili kada jasno osećamo da to više nije čak ni ono što je nekada bilo.
Teško je prekinuti veze kada su se tokom godina “nataložili” osećaji vezani za zajedno proživljeno vreme u kome se događalo i dobro i loše. Zajedno nas često drže emotivne veze tih sećanja od ranije i navika koja se u međuvremenu stvorila, a ne ljubavne veze i osećaj bliskosti i fizičkog privlačenja.
Kako ona da raskine s njim kada se još jasno seća njihovog prvog susreta dok su bili školarci i igrali se u školskom dvorištu? Kada mu je dozvolila da može da drži njenu ruku u njegovoj, jer i ona želi da drži njegovu u njenoj?
Ova pesma priča priču o ljubavi koja nema budućnost. Iako se znaju još od rane mladosti, i iako među njima postoji bliskost, ipak, se njihovi svetovi razilaze. Potrebno je doneti tešku odluku. Kako, kada je miris njegove kože još uvek na njoj? Kako, kada je on njen najbolji prijatelj i ljubavnik? Kako, kada imaju svoj svet tajni koji čuvaju samo za sebe?
Tako što će morati da “stisne srce”, jer oseća da ako ne ode dolazi “mrak”...Tako što joj je jasno da se sve bajke ne završavaju sa srećnim krajem, i da je njihova “bajka” baš takva - nesrećna.
Video odlično pokazuje čitavu priču, tako što nas postepeno vodi kroz njihov ljubavni život do samog kraja. Dobro prikazuje njihovu bliskost, intimnu vezu, njene pokušaje da shvati, prihvati, toleriše i pravi se kao da je sve normalno. Ali, njene dileme i krize poverenja ne može da izbriše i ostavi po strani, pošto stvarnost uporno pokazuje kakav je, u stvari, njihov odnos, i nagoveštava kakav će biti kraj.
Suviše se oslanjala na njega. Sada je potrebno da to ostavi iza sebe i upusti se u neizvesnost. Potrebno joj je da povrati svoj život, da izgradi svoj svet. Moraće da pokaže zrelost i da ne zaplače. Jer, odrasle devojke ne plaču...
Da, Da, Da, Da,
The smell of your skin lingers on me now
You're probably on your flight back to your home town
I need some shelter of my own protection baby
To be with myself and, center, clarity, peace, serenity
I hope you know, I hope you know, that this has nothing to do with you
It's personal, myself and I, we've got some straightenin' out to do
And I'm gonna miss you like a child misses their blanket
But I've got to get a move on with my life
It's time to be a big girl now, and big girls don't cry
Don't cry, don't cry, don't cry
The path that I'm walking, I must go alone
I must take the baby steps 'till I'm full grown, full grown
Fairytales don't always have a happy ending, do they?
And I foresee the dark ahead if I stay
I hope you know, I hope you know, that this has nothing to do with you
It's personal, myself and I, we've got some straightenin' out to do
And I'm gonna miss you like a child misses their blanket
But I've got to get a move on with my life
It's time to be a big girl now, and big girls don't cry
Like the little school mate in the school yard,
we'll play jacks and uno cards
I'll be your best friend and you'll be my Valentine
Yes you can hold my hand if you want to, 'Cause I want to hold yours too
We'll be playmates and lovers and share our secret worlds
But it's time for me to go home, It's getting late, dark outside
I need to be with myself and, center, clarity, peace, serenity
I hope you know, I hope you know, that this has nothing to do with you
It's personal, myself and I, we've got some straightenin' out to do
And I'm gonna miss you like a child misses their blanket
But I've got to get a move on with my life
It's time to be a big girl now, and big girls don't cry
Don’t cry, don’t cry, don’t, cry
Da, da, da
(Fergie – Big Girls Don't Cry)

Ova stvar malo više vuče na sentiš hitiće, a i video nije baš naročito simboličan, što je inače do sada bio slučaj, ali namerno sam stavio ovu stvar ovde da napravimo malu pauzu od ozbiljnih, teških tema. Prava laka ljubavna stvarčica gde se govori o tome šta bi on da bude za nju i šta bi sve želeo da uradi zajedno s njom.
Hajde malo da se opustimo i uživamo u ovim lakim sladunjavim notama. Možete i da šmeknete simpatičnu manekenku – meni se baš dopada. Ili, možda gitaristu... Rrrrrooommmaaantiiičnnnoooooo!!!
I'll be your dream, I'll be your wish, I'll be your fantasy
I'll be your hope, I'll be your love, be everything that you need
I love you more with every breath, truly madly deeply do
I will be strong I will be faithful,
'Cos I'm counting on a new beginning,
a reason for living, a deeper meaning, Yeah
I want to stand with you on a mountain,
I want to bathe with you in the sea,
I want to lay like this forever, until the sky falls down on me
And when the stars are shining brightly in the velvet sky,
I'll make a wish send it to heaven then make you want to cry
The tears of joy for all the pleasure and the certainty
That we're surrounded by the comfort and protection of,
the highest power in lonely hours, the tears devour you
I want to stand with you on a mountain,
I want to bathe with you in the sea,
I want to lay like this forever, until the sky falls down on me
Oh can't you see it baby?
You don't have to close your eyes, 'Cos it's standing right before you
All that you need will surely come... Uuuuuh, Yeah
I'll be your dream, I'll be your wish, I'll be your fantasy
I'll be your hope, I'll be your love, be everything that you need
I love you more with every breath, truly madly deeply do, Uuuuuh
I want to stand with you on a mountain,
I want to bathe with you in the sea,
I want to lay like this forever, until the sky falls down on me (2x)
Uuuuuh, Uhhhhh, Yeahhh...
(Savage Garden – Truly Madly Deeply)

Još jedna večita tema – “srodna duša”. Ova stvar odlično pokazuje čežnju za pravom ljubavi. Za nekim sa kim smo “u kosmičkoj vezi”. To je neko ko nam je srodan po prirodi, ko nas razume bolje nego bilo ko drugi, i koga mi razumemo baš onakvog kakav jeste.
Pesma izražava osećanje nemoći da se bilo šta učini, iako svako dobro zna da tamo negde u spoljnom svetu postoji neko ko, baš takav kakav je, čeka na nas. “Neko kome nećemo morati da objašnjavamo kako da nas voli”. Ta mogućnost koja je pred njom, kao tiket koji je potrebno izvuću na lottou, i istovremeno saznanje da povodom toga ne može ništa da učini je razdire iznutra i nanosi joj neizmernu bol.
Pesma istovremeneo pokazuje unutrašnju žudnju za savršenstvom – za perfektnim skladom. To nije obična ljubav nego ljubav za sva vremena. Kao što pesma kaže: “Sve obične ljubavi su dobre, ali ipak samo prolazne…”
I video, i glas i reči se fenomenalno uklapaju da bi prenele tugu, očajanje, čežnju za pravom ljubavi i srodnom dušom. Prepoznajte simbole u videu – ima ih mnogo. Baš su inspirativni i navode na razmišljanje. Video je odlično uklopio zvuk i sliku da bi napravio atmosferu beznađa. Ubacio je neke večne simbole i vešto ih povezao tako da možete jasno da osetite dubinu patnje koja je prisutna.
Vidite suze u njenim očima u trenutku kulminacije. Osetite tu bol koja dolazi iznutra. Bol koja je tera da rukama hvata glavu kao da hoće da izbriše glasove koji dolaze iz nje. Glasove koji postavljaju pitanja a ne daju odgovore.
Osetite njen glas koji sjajno prenosi emociju. Zvuk je odličnog kvaliteta tako da ćete lako moći da čujete i najslabije titraje njenog glasa. Zapazite reči i njihovu simboliku.
Okreće se oko sebe i pita da li je prava ljubav tu, a ona je samo ne prepoznaje jer je skrivena? Spremna je i da bude “nekompatibilna”, da radi ono što se inače ne radi, da plače, u nadi da će onaj ko treba to čuti i razumeti.
Ne shvata zašto mora da ispašta kada postoji srodna duša za svakoga. Oseća da se stalno vrti u jednom istom krugu i pita se kako da nađe perfektni sklad? Čini joj se u tom paničnom stanju da su već svi “ljubavno obezbeđeni, samo još ona mora da čeka u redu”.
Primetite i svetlost koja na kraju dolazi. Njeno ozareno lice i penjanje ka svetlosti. Jer, pesma prenosi i poruku da ako smo u potrazi za savršenstvom i ako ne sretnemo savršenu ljubav nije sve izgubljeno za nas. Postoji i “Put Svetlosti” koji čeka da stanemo na njega...
Incompatible, it don't matter though, 'cos someone's bound to hear my cry
Speak out if you do, you're not easy to find
Is it possible, Mr. Loveable is already in my life?
Right in front of me, or maybe you're in disguise
Who doesn't long for someone to hold
Who knows how to love you without being told
Somebody tell me why I'm on my own, if there's a soulmate for everyone
Oh, yeah, yeah
Here we are again, circles never end, how do I find the perfect fit?
There's enough for everyone, but I'm still waiting in line
Who doesn't long for someone to hold,
who knows how to love you without being told
Somebody tell me why I'm on my own, if there's a soulmate for everyone
Most relationships seem so transitory,
they're all good but not the permanent one
Who doesn't long for someone to hold,
who knows how to love you without being told
Somebody tell me why I'm on my own, if there's a soulmate for everyone
Who doesn't long for someone to hold,
who knows how to love you without being told
somebody tell me why I'm on my own, if there's a soulmate for everyone
If there's a soulmate for everyone
(Natasha Bedingfield – Soulmate)

Pošto smo malo predahnuli, idemo dalje, opet na teške teme. Pesma majci koja je pretrpela bračni pakao. Ne slušam Christinu Aguileru, ali ova stvar mi je privukla pažnju zbog njenog stvarno osećajnog performansa. Njen glas je, takođe, odradio odličan posao. Tako se dobro uklopio sa ukupnom dinamikom pesme i sa potresnim rečima. Pokazala je da, zaista, ima glas velikog kapaciteta. I visoko i duboko, i snažno i tiho. I sve to jako dobro.
Osetite kako tenzija raste dok nam priča priču o zlostavljanju majke, dok je teši, da bi u jednom trenutku pesma došla do same kulminacije. Taj trenutak se jasno vidi na videu. Primetite momenat kada pesma dostiže vrhunac i kada Christina hvata rukom nogu od stolice da bi se pripremila za “urlik” koji treba da nam prenese svu patnju koju porodica proživljava. Posle toga vidno uzbuđena stavlja ruku na grudi da dođe sebi. Vidi se da je stvarno pevala iz duše. Ko zna, možda je i sama imala sličnu situaciju u detinjstvu. Ta scena mi je bila tako izražajna da je obojila čitavu stvar i zato je ovde stavljam, jer će je možda neko na sličan način doživeti.
I reči su potresne, ali i jednostavne i lako razumljive:
Ona je bila tako mlada i sa tako nevinim očima koje su sanjale o ljubavi iz bajki, o stvarima koje novac ne može da kupi. Mislila je da je on taj čovek za nju, ali sve se promenilo kada je uzela njegovo ime za svoje. On je iskaljivao svoj bes na njenom licu, a ona je sakrivala masnice i posekotine. Držala je svoj bol zaključan u sebi, daleko od drugih. Ali, kada je svoj bes okrenuo ka deci ona je znala da mora da ga napusti i da posluša glasove koji su joj stalno govorili da zaslužuje mnogo bolje od onoga što dobija.
Pesma je zahvalnost majci koja se borila za svoju decu i mogla svoj život u toj borbi da izgubi. Ali, ćerka joj poručuje da ne gleda više unazad, jer ih on više nikada neće povređivati. On je pokušao da je slomi, ali ona treba da misli samo o onome ko je sada tu oko nje. Sada je njena patnja završena. Sada imaju jedni druge i uspeće da se izvuku i idu kroz život onako kao i do sada. Jer, sada su snažniji od svih suza koje je ona prolila...
Ooooh, Yeeeah
She was so young with such innocent eyes
She always dreamt of a fairytale life,
and all the things that your money can't buy
She thought that he was a wonderful guy
Then suddenly things seemed to change,
It was the moment she took on his name
He took his anger out on her face, she kept all of her pain locked away
Oh mother, we're stronger from all of the tears you have shed
Oh mother, don't look back, ‘cause he'll never hurt us again
So mother, I thank you, for all that you've done and still do,
you got me, I got you, together we always pull through
We always pull through, we always pull through
(Oh mother, oh mother, oh mother)
It was the day that he turned on his kids,
that she knew she just had to leave him,
So many voices inside of her head, saying (over and over and over),
"You deserve much more than this."
She was so sick of believing the lies and trying to hide,
covering the cuts and bruises
So tired of defending her life, she could have died,
fighting for the lives of her children
Oh mother, we're stronger, from all of the tears you have shed
Oh mother, don't look back, ‘cause he'll never hurt us again
So mother, I thank you, for all that you've done and still do,
you got me, I got you, together we always pull through
We always pull through, we always pull through
(Oh mother, oh mother, oh mother)
All of your life you have spent, burying hurt and regret,
but mama, he'll never never touch us again, no, no
For everytime he tried to break you down,
just remember who's still around
It's over, and we're stronger, and we'll never go back again
(Oh mother, we're stronger, from all of the tears you have shed)
(Oh mother, don't look back, ‘cause he'll never hurt us again)
So mother, I thank you, for all that you've done and still do,
you got me, I got you, together we always pull through
We always pull through, (Yeah), we always pull through, (Yeah)
I love you mom...
(Christina Aguilera – Oh Mother)

Biti nečija Silver Lining je biti nečija nada uteha i spas. Nekada smo poneseni time šta smo za nekoga, i uživimo se u tu ulogu koju igramo, a da se ne pitamo šta je taj neko, zapravo, za nas? Da li je isto ono što smo mi za njega? Nekada se nikada ne probudimo iz tog sna “servisiranja” onoga kome smo strašno potrebni.
To je bila ona za njega – njegova Silver Lining. Buđenje je došlo u poslednji čas – na njihovom venčanju. Silver je engleska reč za srebro, plemeniti metal. Ali, postoji metal koji je još plemenitiji od srebra – zlato. Ona je bila njegovo srebro, ali je sada postala još bolje od toga. Postala je zlato – zlato za sebe. Drugim rečima, uradila je ono što je najbolje za sve. Iako je nastupio bolan rastanak, “svetlo koje baca zlato” će zalečiti rane i uspostaviti bolji prirodni red.
Jer baš to reči kažu:
“and I was your silver lining
as the story goes
I was your silver lining but now im gold
hooray hooray I'm your silver lining
hooray hooray but now I'm gold”
Pesma mi je interesantna baš zbog te simboličnosti. Video tu simboličnost još više naglašava. Crnački hor obučen u žuto, sa oduševljenjem daje pratnju osnovnom glasu, kao da se radi o nekoj duhovnoj pesmi koja dolazi iz raja. Kao da je vreme za slavlje a ne za tugu koju donosi rastanak. I glas pevačice mi je interesantan tako nenametljiv i spontan, ali očigledno “pomeren”. Taj glas i to lice nisu zadovoljni i srećni iako taj isti glas izgovara reči “hooray hooray” koje su reči slavlja i oduševljenja. Sav taj kontrast sa horom, glasom i rečima mi je vrlo interesantan.
Na to se nadovezuje još jedna “pomerena” situacija. Zapazite kako se trava na trenutak čudno pomera, kao da predoseća neku “oluju na vidiku”. Ona trčeći odlazi sa venčanja, a on baca svoj srebrnjak u vodu i skače u bazen pokušavajući da spere sa sebe tugu koja ga je obuzela.
Ali, verovatno se neće udaviti. Moraće da nastavi dalje, jer kao što engleska poslovica kaže: “Every cloud has its silver lining”, sa značenjem da u svakoj teškoći i nesreći se nalazi i “slamka spasa”. Ta slamka nekada može da bude “zlata vredna”.
(Rilo Kiley – Silver Lining)

SENTIMENTAL DEEP

Sentimentalno, a duboko. Šta to može da bude? Pa, sigurno ništa lepo i fino, verovatno naslućuješ. Ni ovo što smo do sada imali nije bilo, u nekim trenutcima, baš tako lako da se proguta. Seta i melanholija nije svakako nešto sa čime ćeš poželeti da se družiš. Da ih pustiš u sebe, pa da se malo s njima poigraš. Ne, nije ti do toga ni na kraj pameti.

A sada, na sve to, dodajemo još jednu koordinatu – dubinu. Ne treba mnogo da ti objašnjavam da ova dubina vrlo preteći izgleda. Otmena je – nosi crninu. Ali, to te neće zavarati. “Crno je uvek otmeno” – tako kažu. Ali, verovatno nećeš poželeti tu “crninu” da propustiš kroz prste. Jer, naslućuješ da se iza tog sanjivog pogleda i otmenog bezizraznog lica krije nešto sa čime, jednostavno, ne želiš da imaš posla. Eto to je ta sentimentalna dubina o kojoj se govori u ovoj muzičkoj grupi.

Ta dubina nije mogla sama od sebe tu da postoji. Morala je najpre nekako da se stvori. Kako? Pa tako što se probijala. Tako što je nadirala. Tako što je rušila ispred sebe sve pliće slojeve naše ličnosti. Niko je nije zvao, ali ni ona nije kucala na vrata i tražila dozvolu da uđe.

Dakle, ovde se radi o dubokim doživljajima, uglavnom neprijatnim osećanjima koja su možda sudbinski uticala na naš životni put. Na način na koji se krećemo tim putem. To nisu samo puka prisećanja koja izazivaju sanjarenje ili maštarije. Ne, ovi dublji sentimetni idu mnogo dalje od toga. Oni su možda proizveli neke komplekse u nama, neke traume koje utiču na naš svakodnevni život. Mogli bi to da nazovemo ne tuga nego očajanje u nama. Ne seta nego unutrašnja histerija.

Samo što ova histerija nije “histerična”. Nije agresivna u svom ispoljavanju. Ne, ova histerija je vrlo tiha. Toliko je ubijena u pojam da joj je teško i da digne glas, da podigne oči, da ispravi ramena. Sve joj je to teško jer ne vidi izlaz. Ne vidi ni način, čak ni razlog za spas.

U ovoj grupi se, takođe, nalazi i par stvari koje donose neku specifičnu alternativnu boju. Onu koju ti je teško bilo gde da svrstaš. Ne znaš da li da je se plašiš ili da joj se diviš. Ne možeš lako ispred nje da staviš bilo kakav predznak (ni plus niti minus). Možeš samo da se za nju otvoriš, da je pustiš u sebe.

Da li treba da ti kažem da su to biseri koji ti se nude na dlanu? Da ti biseri, kao takvi, nikada nisu u tebe ušli, nego su oduvek u tebi bili? Bili su tu, u tvojim dubinama čekajući svoju priliku da na njih obratiš pažnju – da se otvoriš za njih.

Treba li da ti kažem da od ove Dubine ne trebaš da bežiš? Da je to Dubina koja neće da te obori na zemlju, nego da te postavi na noge?

Pripremite se za tugu debelu kao glečeri Anktartika. Ako se mogu naći reči i zvuk da opišu najveću tugu i žalost koje čovek može da nosi u srcu onda su to ove reči i ovaj zvuk. Ono što ova stvar ima a što se retko sreće je ta dubina u koju se uronilo. Kao da se zašlo u samo središte očajanja – u samo srce patnje. U njen “glavni štab” odakle se ona “raspodeljuje”. Zašlo se duboko jer se dodiruju večita pitanja životnog smisla. Kako živimo? Šta nas pokreće? Šta dobijamo od života?
Osetite najpre taj čudesni glas koji je toliko moćan da vas u trenutku ostavlja bez daha. I dok reči jedva da izlaze iz usta vi osećate koliko je samo bogat taj glas – koliko je u stanju da vas zaspe sa tolikim bogatstvom detalja. Ali, sada je vreme da svoje bogatstvo rasprostre preko patnje i očajanja – preko tužnije strane ljudskih života.
Koliko samo “težine” ima u tom glasu. Koliko mu malo treba da vas “pritisne uza zid”. Koliko je u stanju da ništa ne kaže a da vam sve bude savršeno jasno. Da znate gde se nalazite i o čemu se radi. Jer, čovek u svojim dubinama “zna”. Potrebno je samo da ga nešto potseti na to. Ova stvar će vas potsetiti.
Ona je kroz svoje bolno iskustvo spoznala da je život samo jedna predstava – jedan “šou za mase” koji može da zavede, da zavara, da rastuži. Jer, “tužan je to prizor”. Ona pati ali taj bol “nikada nije pronašla u sebi”, jer još nije uspela da shvati zašto patnja treba da postoji?
Ali, priziva “šou” da krene, jer shvata da je to životna igra koja mora tako da se igra.
Oblaci idu po nebu kao što se izmenjuju periodi sreće i tuge u ljudskim životima. Životi ljudi prolaze dok se oni bore da postignu, da ostvare, da uspeju. A ne shvataju da je život samo jedna igra čija pravila nikada nećemo razumeti.
Ali, ona je tu da ostane i da traje. Jer, postoji život i njegov smisao koliko god on bio dalek od našeg razumevanja. Zato je ona tu da ostane i da bude.
Nemojte se plašiti od ove stvari. Nemojte bežati od nje. Ona će vam mnogo toga reći o životu. Jer, ona nosi čitavu ljudsku istoriju na svojim leđima. Ne kroz reči, nego kroz svoj zvuk koji se daleko prostire i jasno čuje. Iako je taj zvuk tih – jedva čujan.
Kako da dublje doživite sreću i osećaj bezbrižnosti i spokojstva za kojim toliko čeznete ako niste osetili dubinu tuge i očajanja? Ako “ne znate” šta je to? Reći ćete, možda, da je tuga vaša svakodnevica u tolikoj meri da ste postali pravi “expert” za nju. Da vam “to znanje i ta praksa” više nije potrebna.
Možda, zaista,“plivate u moru patnje”, ali da li ste je ikada “pogledali u lice”? Da li ste se nekada otvorili i pustili patnju da slobodno “uđe u vaš stan” ili je ona uvek na silu dolazila – tako što je morala da “uglavi nogu u vrata”? Da li je patnja u vašem slučaju uvek bila nezvani gost? Gost kome se nikada ne ukazuje dobrodošlica?
Ako je tako, onda najverovatnije koliko god da ste patili još uvek niste uspeli “da se upoznate s patnjom”. Još uvek niste uspeli da je razumete. Ogromna većina nije. Ono što ljudi spontano rade je da “beže glavom bez obzira kada im patnja zakuca na vrata”, a onda će se prvom prilikom hvaliti kako su iskusni jer su mnogo toga propatili i “preturili preko glave”. Samo, ne shvataju zašto je patnja i dalje toliko prisutna u njihovom životu?
Upravo zato što je i dalje ne razumeju, jer se nisu otvorili za nju. Nisu je shvatili kao deo životne igre koji je, takođe, potreban u životu čoveka. Jer, patnja je za njih i dalje sudbinska kazna od koje se treba zaštiti svim mogućim sredstvima.
Ovde imate priliku da uradite drugačije – da učite o patnji. Da osetite svaki njen “atom”. Jer će vam ovaj fantastični glas to omogućiti. Pružiće vam priliku da razložite patnju na njene sastavne delove, da te “parčiće patnje” propuštate kroz sebe i da, onda, iz toga izvlačite životne uvide.
Ali, moraćete da se otvorite. Da budete pažljivi i da ne ispustite ni jedan “atom i molekul”. Moraćete da u “uzdahu” pronalazite reči i smisao.
Hoćete li pobeći ili ćete se otvoriti i suočiti?
Let the show begin
It's a sorry sight
Let it all deceive
Now I'm
Pains in me that I've never found
Let the show begin
Let the clouds roll
There's a life to be found in this world
And now I see it's all but a game
That we hope to achieve
What we can
What we will
What we did suddenly
But it's all just a show
A time for us and the words we'll never know
And daylight comes and fades with the tide
I'm here to stay
But it's all just a show
A time for us and the words we'll never know
And daylight comes and fades with the tide
I'm here to stay
(Beth Gibbons & Rustin Man – Show)

Kažu da tama ne postoji. Da ono što je realno je svetlost. Tama je, jednostavno, odsustvo svetlosti. Isto tako kažu da nema života bez smrti. Sve što je živo moraće jednoga dana da doživi “odsustvo života”. Možda nam je tako lakše da razumemo. Da mi, u stvari, ne umiremo, nego samo odjednom prestanemo više da živimo.

Bilo kako bilo, sasvim je jasno da živimo u svetu suprotnosti. Da ako kažemo toplo i ako shvatamo šta to znači, onda, smo sasvim sigurno doživeli i njenu suprotnost – hladnoću. Da, sigurno su nam za života već sto puta cvokotali zubi od smrzavanja. Kada dune košava i kada nam se zima zavuče duboko u kosti. Kada nam lice skoro promrzne od ledenog vetra i kada nam se prsti u rukavicama tako ukoče kao da na sebi nemaju nikakvu zaštitu.

Hladno jeste jako neprijatno, ali, može li hladnoća da ode još dalje od toga – od neprijatnosti? Može li da ti se uvuče u srce, odakle ga ni paklena vrelina sunca ne može isterati? Može li ta hladnoća da zagospodari čitavim tvojim bićem? Da pomisliš da otopljenje više nikada neće doći? Da, jednostavno, više ne možeš da čekaš, niti da se nadaš? Može li?

Moby kaže da može. Da, ta njihova hladnoća deluje zaista jezivo. Tako otkačeno, kao kada vidiš čoveka preobučenog u klovna sa širokim osmehom razvučenim preko celog lica. Pa trebao bi i ti da se nasmeješ tom smešnom hodu sa ogromnim cipelama i odećom sa hiljadu zakrpa.

I smejaćeš se tome klovnu u cirkusu dok držiš svog sinčića preko kolena. Ali, da li ćeš se smejati ako ga slučajno susretneš u banci? Ili noću u usamljenoj ulici? Verovatno da nećeš jer će se u tebi upaliti milion lampica za uzbunu. Pašće ti napamet da je to samo maska i da se verovatno sprema nešto ludo, a možda i životno opasno. Jer to sa klovnovima ubicama je tako česta scena u filmovima.

Isto tako je i sa ovim glasom koji te ljuljuška svojim pitomim, bezbrižnim zvukom kome se prirodno prepuštaš jer ti je nekako blizak i drag. Kao da je na delu neka uspavanka koja pokušava da te opusti i da te pripremi za san. Toliko ti taj ritam deluje nekako poznato da bi mogla da se zakuneš da si ga sigurno već negde čula.

U trenutku ti izgleda kao odjek nečeg univerzalnog – nečeg što je svako od nas imao priliku da doživi. Nekako kao da je na delu himna Univerzuma, koja je na neki volšeban način prevedena na naš ljudski jezik. I zato nam je poznata jer je deo nas samih – deo našeg nasleđa.

I kako da nam bude hladno dok nam taj zvuk odzvanja u ušima? I kako da se bojimo čak iako slutimo da smo bliži nego ikada onoj drugoj strani – onom odsustvu koje život znači? Kako, kada smo kao oni zavejani u snegu koji u jednom trenutku prestanu da osećaju hladnoću? Kada urone u neku neobjašnjivu toplinu koja ih silnom snagom vuče ka svom središtu. Kako je samo lako prepustiti se tom prijatnom osećaju. Kako je lako dopustiti plimi da te povuče sa sobom.

I zato je njegov glas tako umilan dok priča o smrzavajućoj hladnoći koja je izborala svetlost. I dok govori kako ne želi više da pliva u okeanu i da se odupire plimi. Kako ne želi večito to da radi. Jer, kada je tako hladno on želi da umre. Da se pridruži tom slatkom ništavilu.

A, gde je bio On kada mu je bilo najteže? Kada je bio tako usamljen – okovan ledenom hladnoćom? Magla je i teško mu je da vidi. Zato neka ga On prizove sebi. Neka ga pusti. Neka ga obavesti. Jer on više ne može. I više ne želi.

I taj grleni glas koji se nadaleko čuje će polako početi da slabi. U onom trenutku kada bude sve manje osećao hladnoću. I polako će reč početi da bledi i nestaje u talasima slatkog ništavila.

Where were you when I was lonesome?
Locked away with freezing cold
Someone flying only stolen
I can't tell this light so old
I don't want to swim the ocean
I don't want to fight the tide
I don't want to swim forever
When it's cold I'd like to die
What was that my sweet sweet nothing?
I can't hear you through the fog
If I holler let me go
If I falter let me know
I don't want to swim the ocean
I don't want to fight the tide
I don't want to swim forever
When it's cold I'd like to die

I don't want to swim forever
I don't want to fight the tide
I don't want to swim the ocean
When it's cold I'd like to die
I don't want to swim the ocean
I don't want to fight the tide

(Moby – When It's Cold I'd Like To Die)

A sada jedna od meni vrlo dragih stvari. Izgleda kao da dolazi iz neke druge dimenzije. Jer, za ovu stvar, jednostavno, ne znate šta je? Da li je to “rastapanje od miline” gde samo izgleda da ste nekako ozbiljni, a ipak, ste, u stvari, toliko radosni da ne znate šta biste više od tog silnog blaženstva koje vas ispunjava.

Samo, ne radujete se na uobičajeni način, nego kao da pokušavate tu divotu koja vas ispunjava da sačuvate, da je konzervirate u svom posedu, pa morate da budete pažljivi i fokusirani, jer će ona možda već sledećeg trenutka nestati.

Zato “nemate vremena” da se radujete onako kako ste navikli, nego je ovo neko vanvremensko radovanje gde delujete više ozbiljni nego radosni. Ali, to je radost ushićenja koje vas je obuzelo i koje sada vama vlada. Koje se pokazuje onako kako ono želi. A ono želi da izgleda upravo tako: “ne-radosno”.
Ili, je to možda neki duboki osećaj čežnje za višim i “čistijim” čulnim doživljajima, za božanskim ushićenjem koje je možda jednom obasjalo dušu i sada ta ista duša želi da se ponovo “okupa” u Njegovom Svetlu. I zato priziva svog anđela da dođe i ponovo joj se prikaže.
Šta god da je, dobro je, mnogo je dobro.
Reči su simbolične, ali trebalo bi mnogo vremena ulaziti u njihovu simboliku. Zato one deluju isprekidano, nepovezano, protivrečno. Čas idu “na sever, čas na jug”. Teško ih je pohvatati, ali, to im baš daje “širinu” koja im je potrebna. Samo u toj širini reči mogu da pokušaju da pokažu i prenesu ono što je neizrecivo i neopisivo – ono što pripada vrhunskim doživljajima duše.
Zapazite kako glas “zgušnjava pa razređuje” reči. Kako ih “rasteže i užurbava”. Kako se igra njima kao lego kockama. Primetite taj tako dobar osećajan glas pun varijacija, sa čestim promenama ritma koje dočaravaju osećanje neke teško dostupne dubine, nekog tihog ushićenja, neke vanvremenske divote.
Našla je svog anđela... “Ozbiljno tužni” spori zvuk koji pogađa pravo u srce ako se otvoriš. Slušaj stvar u tišini sa pažnjom i željom da razumeš feeling i čudo će se desiti...
An ocean of you,
I'm lost in wave upon a daze
And under a blanket of blue,
Lay sailing
Drifting with the tide,
My heart an ocean wide
Lay sailing
But white horses wouldn't keep me from jumping in too deeply
Cause I found me an angel
Gave wings to my heart, Love has found me
Angel
Like a feather falling, My heart's calling you
Angel
Gave wings to my heart, Love has found me
Angel
Sound the trumpets loud, Heaven on earth i've found
Angel
My desert heart's in bloom
Don't take away too soon
'Cause i found me an angel
Gave wings to my heart, Love has found me
Angel
Like a feather falling, My heart's calling you
My devotion is true
Uuuuuh.
Hajde da pokušam da nekako prevedem ovaj text, da biste dobili bar neku ideju i feeling. Onima koji se slabije snalaze s engleskim će tada biti mnogo lakše da osete ovu stvar. Naravno, ovo je slobodan prevod bez nekih velikih ambicija. Možete i sami da date svoje tumačenje, i da se onda njemu prepustite. To je najbolje rešenje, ali za one kojima to malo teže ide, evo prvi korak od koga mogu da počnu:
U okeanu Tebe,
sam izgubljena, u talasu zaslepljena,
okružena plavetnilom
Neka krene plovidba
Tumara u talasima,
moje srce kao okean široko
Započni plovidbu
Ali, beli konji me neće zadržati da uskočim suviše duboko,
jer sam našla sebi anđela
Dao je krila mom srcu i preplavio me ljubavlju,
Anđele
Tako kao što perje pada moje srce te zove,
Anđele
Dao si krila mom srcu i preplavio me ljubavlju,
Anđele
Neka se trube snažno oglase, raj na zemlji sam našla,
Anđele
Moje pustinjsko srce u cvatu,
Ne uzimaj ga suviše rano,
Jer sam našla sebi anđela,
Dao je krila mom srcu i preplavio me ljubavlju,
Anđele
Tako kao što perje pada moje srce te zove,
Moja posvećenost je iskrena,
Uuuuuh
(Weekend Players – Angel)

A sada druga stvar u ovom čudesnom bloku od Weekend Players-a, sa njihovog jedinog albuma koji su izdali.
Toliko mi se sviđaju obe te stvari da se, u stvari, ova grupa formirala najpre samo zbog njih. Verovatno niste znali ni za ovu drugu stvar. Čućete jedan tako dobar mekani zvuk u soul maniru da vam ostaje samo da se prepustite i utonete.

Kao što joj sam naslov kaže ova stvar opisuje vreme ljubavi koje je bilo najbolje vreme njihovih života. Reči su fenomenalne – tople, duboke, pune neke fine osećajnosti koja iz njih izvire. Iza tih reči se naslućuje duboka bliskost koja je nekada postojala. Ali, istovremeno se oseća i duboka seta, nostalgija za prošlim vremenom i ljubavlju koje više nema.
Toliko ima osećajnosti iza toga “theeeeese”. Toliko “istorije” koja bi verovatno mogla dugo da se priča. Jer, oseća se “u vazduhu” da je bilo toliko toga između njih. Da je trag koji je ostao dubok i širok kao okean. U toj bespomoćnosti koju glas ispušta iz sebe osećate koliko je života nestalo iz nje. Osećate koliko se “svetla” ugasilo od kada više nisu zajedno. Naslućujete kako sada izgleda njen život i svakodnevnica, ako su ono nekada bili najbolji dani njihovih života. Jer, to “theeeeese” znači upravo “oni”. Oni dani. To je vapaj očajnika za danima koji su potrošeni. Koji još samo postoje u sećanju i nigde više.
Očigledno je da je on bio njen stub, njena ravnoteža, njen vodič kroz život. Neko ko ju je učio da sva životna radost i zadovoljstva dolaze od malih jednostavnih stvari. Neko ko je umeo da joj objasni da previše ne žuri i da bude strpljiva, jer “najlepši biser dolazi iz zrnca peska za koga treba vreme i uložena energija, a samo bi budala srljala da se što pre domogne takve dragocenosti”. On je bio neko ko je uspevao da “poveže konce” kada nije znala odakle da krene i gde da se usmeri. A sada ga više nema.
Te spore reči koje jedva izlaze iz usta kao da ne žele da izađu i nanose nekom drugom bol koji je u njima.
Kako je ova stvar tiho došla tako se i tiho ugasila. Nije mnogo dugačka, nema mnogo reči, nema ni video, ali ono što ima je više nego dovoljno. Jer, najveće dragocenosti se čuvaju u “malim flašicama”.
Theeeeeese, Theeeeeese, Theeeeeeese, Theeeeeeese
I remember when (theeeeese), you told me all the joys in life,
the simple things, pleasure they would bring
When in troubled times (theeeeese)
I remember then (theeeeese), you told me to wait patiently,
I'd be rushing in, much too hastily
Not knowing where to begin (theeeeeese), putting it all, there and then
(Theeeeeese) these are the best days of our lives
(Theeeeeese), (theeeeeese) these are the best days of our lives, (theeeeeese)
I remember when (theeeeese),
you said the finest pearl came from a grain of sand,
expect to work for it, and, don't grow up to soon (theeeeeeese)
Such a precious jewel, only a fool would be rushing in
(Theeeeeese) these are the best days of our lives
(Theeeeeese) (theeeeeese) these are the best days of our lives
(Theeeeeeese) (theeeeeese)
(Weekend Players – Best Days of Our Lives)

Reči. Možeš da ih znaš. Možeš da ih ne znaš. Svejedno ti je. Ovde ti reči neće mnogo pomoći. I ne treba. Nisu pisane da bi ti rekle. Jer, da su reči htele da ti kažu onda bi bile drugačije.

Ovako, reči su ovde da bi zvuk imao gde da se useli. Da bi on mogao da priča. Zato slušaj taj zvuk reči bez želje da znaš i da saznaš. Slušaj taj glas otvorenog srca. Slušaj ga bez prevodioca.

Nemoj da misliš reči. Nemoj da praviš slike od njih. Jer, to će biti neke tvoje slike a ne njegove.

I ako su ovo reči krivice, šta je krivica? I ako su ovo reči iskupljenja, šta je iskupljenje? Sada nije vreme za to. Možda sutra, možda neki drugi dan. A sada, ovog trenutka, je vreme da se utišaš. Da sediš bez misli, bez reči, bez znaka i značenja. Da budeš kao vazduh kroz koji prolazi i najtiši zvuk. Taj prazan prostor koji u sebi sabira zvuke tišine. 

I want him to know
What I have done
I want him to know
It's bad

I want him to know
What I have done
I want him to know
Right now

Maybe it's time tomorrow
Or maybe today
It is not right
Now it's better
Now we'll know
Now he'll know
What I am telling

I'm sitting with you
Sitting in silence
Let's sing into the years, like one
Singing in tune, together
A psalm for no one
Let's sing in tune
But now it's home

You sing into the night now
Just sing on for me
You sing into the night

You...
You stay to be alright

(Sigur Rós – All Alright)

PLAYLIST SENTIMENTAL&ROMANTIC (18 Songs)

PLAYLIST SENTIMENTAL DEEP (5 Songs)